Zdrava maca - Royality SHOW

You are here: Home / O mačkama / Zanimljivosti / Mačka Amelija Tropicat - priča o ljubavi i prijateljstvu
Monday, 29 February 2016 09:43

Mačka Amelija Tropicat - priča o ljubavi i prijateljstvu

  • Print

Život piše drame. U ovoj glavne uloge imaju devojka koja jedri oko sveta i njena mačka Amelija.

Imala sam nekoliko ljubimaca na svom brodu u poslednjih 9 godina, mada je većina njih tu stigla svojom voljom. Osim izgubljene bebe galeba koju sam pronašla posle oluje, moji životinjski gosti su uvek dolazili nepozvani. Ne smetaju mi gekoni koji su često stizali u "buketu" banana. Predveče ispuštaju simpatične kašljucajuće zvuke, i ne prave nikakvu štetu. Bila sam takođe domaćin i mnogim vrstama mrava - od malecnih šareno-crnih do ogromnih sjajnih crvenih. Uvek su užurbani i ne vole da im neko ometa posao, tako da nemam puno toga da ispričam o njihovom društvu. Duguljasta kolonija stršljenova se povremeno nastani u pramčanoj cevi za jedro, ali obično gledamo da izbegavamo jedni druge. Jednom se cvrčak pojavio niotkuda. Nikad ga nisam videla, ali sam obožavala njegove večernje serenade sve dok jednom nisu utihnule. Dok sam bila na putu ka Kaliforniji, mladi bračni par pacova iz luke u kojoj je moj brod stajao mislio je da su pronašli sebi modernu novu "gajbu". Brzo su se uselili i napravili 4 preslatke bebe pacova koje su istraživale, glodale sve živo i vršile nuždu od pramca do krme broda. Njihova priča je imala prilično ružan kraj, ali recimo da je postojao jedan izbor: oni ili ja… a isto važi i za ogromnu porodicu bubašvaba koja je plovila sa mnom do Kiribatija.

Amelija je bila nešto drugo.

Nisam sigurna da li je sam ja našla nju ili je ona pronašla mene, tog sudbonosnog novembra 2013. godine, ali jasno se osećalo da smo stvorene da budemo zajedno. Ona je bila mršavo mače, "tinejdžerka" sa oko 6 meseci života, gladna hrane i ljubavi. Nešto u njenom zapovednom, lavovskom stavu i bezbrižnoj samouverenosti teralo me da poželim da joj pružim oba.

Ne mogu ni da izbrojim koliko je bilo nesrećnih mačaka i pasa koje sam želela da usvojim tokom svih mojih godina putovanja, ali mi je uvek izgledalo nepravedno da ih uvučem u svoj nomadski, nepredvidivi način života. Niti sam bila sigurna da imam vremena da adekvatno brinem o ljubimcu sa pretrpanim rasporedom kapetanskih dužnosti. Na kraju, ne znam šta mi je bilo tog dana, samo se sećam kako je pomisao da odem bez nje bilo nepodnošljiva. Osećajući odmah da delimo sličnu želju za avanturom, dala sam joj ime Amelija, po poštovanoj gospođici Earhart***.

Navikavanje na brodski život nije bio lako u početku. Život na klizavom, 11x3.5m širokoj ljusci od fiberglasa okruženoj okeanom bio je drastično drugačiji od usamljeničkog života u džungli na koji je ona navikla u napuštenom planinskom naselju gde smo se srele. Novo okruženje je nije dugo zbunjivalo, i obožavala je neiscrpnu količinu mačje hrane i maženja. Pretraživala je svaki ćošak i fioku na jedrilici u potrazi za bilo kakvim živim bićem koje bi mučila.

Mokra mačka na čamcu - ljuta Amelija

Pribegavala je pravljenju zaseda muvama, iako je mrzela njihovo zujanje. Gurala bi njuškom svoju činiju sa hranom, posmatrala zalaske sunca sa vrha "nadstrešnice" i provodila ponoćne zore na pramcu posmatrajući naše riblje susede. Njene vrtoglave akrobacije nad vodom su ubrzo dovele do nekoliko "mačka-u-vodi" incidenata. Brzo je naučila da se plaši mora. Uprkos njenom preziru prema plivanju, bila je neverovatno dobra u tome. Iskobeljala bi se noktima na palubu iz vode, preko mog rezervnog gumenog čamca. Plašila sam se da ne upadne kada nisam tu (npr, odem čamcem na obalu), pa sam napravila "merdevine" od dugih komada starog peškira koje bi stalno visile sa palube u vodu. Vratila sam se sa surfovanja jedno jutro i zatekla je mokru i besnu kako liže krzno...očigledno je uspešno iskoristila te improvozovane merdevine...

Amelija je volela da "vodi kolo", i kada god je to bilo moguće, puštala sam je. Uvek je imala željan, odlučan pogled u očima - kao da ima ceo svet za vratom, ali je ipak bila odlučna da ona njega prva ščepa. Bila je zvezda u svom misterioznom filmu - nemilosrdna, seksi tajna agentica koja je uvek na zadatku. Posao je posao. Kada izlazim iz kabine, uvek bi me posmatrala sa visine, sa "nadstrešnice" ili "buma", začikavajući me šapom po glavi ili bi iznenada skočila na mene sa drugog kraja kabine dok nešto radim. Kradimice je posmatrala ribe sa strane i ptice u letu iznad nas. Napravila sam joj "drvo" od joga podmetača omotanog oko jarbola, povezala sam kanape na sve strane, i često bih donosila šuškavo palmino lišće koje bi mogla da vučem, a ona da juri. Uživala bi u sitnim zadovoljstvima u satima odmora, šireći se preko svojih jastuka. Prilikom poseta raznim luksuznim jahtama - nakon detaljne potrage za životinjicama koje bi mogla da ulovi - uvek bi se nametljivo postavila na sred prostorije. Većinu vremena, Amelia moja "Tropska mačka" mislila je samo na jedno - SVE se vrtelo oko lova.

Znala sam da joj nedostaje pentranje po drveću i provlačenje kroz visoku travu, pa sam počelo da je vodim na šetnje po plažama i džungli. Mislila sam da, ako joj se život na brodu toliko smučio, da će pobeći, ali svaki put bi me pratila natrag. U jednoj od tih naših šetnji po planini, pronašle smo lepo mesto u senci, i često bi se u kasnim popodnevima tamo vraćale kako bi se ona igrala u šumi, dok ja vežbam jogu.

Mačka Amelija u šetnji po plaži

Počela je da ide sa mnom na žurke, u restorane na otvorenom i u kuće naših prijatelja. Nikada nije posebno volela vožnju gumenjakom, kanuom, automobilom, pa čak ni par vožnji skuterom, ali bi bila srećna kada stignemo i kada može da istražuje nov teren. Nakon nekoliko meseci tih avantura, izgledalo je kao da savreno razume rutinu, te bi sama ulazila i izlazila iz gumenjaka.

Sigurna sam da je imala i natprirodnih sposobnosti. Ništa ne može objasniti način na koji je tačno znala koju fioku ili ormarić moram da otvorim i pre nego što bih im prišla. Nonšalantno bi se odšetala na to mesto, na vreme da se isprsi trenutak pre nego se približim i da opušteno pilji, kao da je bila zauzeta sanjarenjem. Uvek bih morala da je nagovaram ili gurkam sa puta dok ona gunđa.

Šarmirala je većinu ljudi i ignorisala ostale. Ili je prezirala da je maze i ljube, ili je bila previše ponosna da to pokazuje. Puštala bi me da je gnjavim par trenutaka, a onda bih osetila kako joj se telo napinje i kako očajnički pokušava da nađe način da pobegne. Razumela bih… princeza-ratnica-tajna-agentica ne sme biti viđena kao slaba i željna pažnje. Tu i tamo bi se sklupčala na meni kao da je konačno odvojila par trenutaka za malo maženja između njenih neprekidnih avantura, ali uvek i samo kada je ona za to raspoložena.

Razumele smo jedna drugu.

Obema nam je bila potrebna sloboda i ljubav, obe smo dobijale morsku bolest i obe smo volele izazove i istraživanje. Ona me naučila kako da strpljivo čekam ono što želim (žrtvu u njenom slučaju), kako da se opustim i na važnost toga da se držim uzvišeno i nehajno kao otmena lavica - bez obzira na situaciju i društvo. Ponekad bi bila okrutna. Psi su je se plašili. Nisam imala poverenja u nju pored beba. Bila sam uvek pokrivena ogrebotinama i čak sam dobila i bolest mačje ogrebotine! (o kojoj možete pročitati tekst naše saradnice veterinarke OVDE).

Mačka Amelija na kormilu

Jednom je ubila galeba njene veličine dok sam bila na obali. Jadni naivni galeb je sleteo na jedrilicu radi kratkog odmora, ona ga je vrebala, a zatim uvukla u kabinu i masakrirala. Uh. Zapravo, sigurna sam da kada bi bila dovoljno velika, da bi i mene ubila. Znala sam da me volela, i da bi možda zažalila posle, ali njena nemilosrdna priroda je bila prosto prejaka.

Pre par nedelja, moja "Tropska mačka" (Tropicat) i ja smo bile pozvane na surfersku ekskurziju na suprotnoj strani ostrva. Zbog nekoliko nepredviđenih komplikacija, našle smo se u kanuu dobroćudnog neznanca, koji je išao na ostrvce udaljeno oko 270m od obale. Ona se na putu do tamo dva puta okliznula sa klizavog kanua u vodu. Brzo bih je vadila iz vode, ali znam da je bila preplašena. Znam da nije pomoglo što nisam uspela da se ne smejem njenom natopljenom pacolikom telu. Bezbedno smo stigle na drugu stranu gde me putem pratila, duž drvoreda palmi sve do mesta za surfovanje. Bacila sam torbu i po zemlji raširila svoju letnju haljinu kako bi ona znala gde joj je "baza", a zatim sam odplivala na kraće surfovanje. Kada sam se vratila, Amelije nigde nije bilo. Nisam htela da me drugi čekaju, pa su oni otišli dok sam ja šetala malim ostrvom prečnika 800m, dozivajući je i izvinjavajući se što sam joj se smejala malopre. Nikad se nije pojavila.

To popodne, oštar zapadni vetar je jačao. Zabrinula sam se za jedrilicu, jer je bila usidrena u prilično nezaštićenoj uvali. Znala sam da postoji zgodno mesto za prenoćište i doručak na ostrvu, pretpostavila sam da će Amelija uživati jureći pacove i guštere celu noć, i da će tamo moći da nađe ljude ako bude usamljena ili gladna.

Vratila sam se sledećeg dana, i bezbroj puta od tada. Kampovala sam nekoliko puta na mestu gde je poslednji put viđena, ostavljala sam svoje smrdljive stvari da ih nanjuši, i gomilice mačje hrane i ribe. (Čak sam zvala i osobu koja tvrdi da mislima komunicira sa životinjama). I dalje se nije pojavljivala. Sve što sam mogla da zaključim je da, ili uživa u beskrajnoj igri jurenja guštera, pacova i kraba, ili da je uzeo neki drugi posetilac? Njen nestanak je ostao misterija; možda joj je ime odredilo sudbinu***? 

Mačka i delfin

Mačka gleda u daljinu

Mogu samo da se nadam da voli svoj novootkriveni raj, ili da je dobro odabrala svoj novi dom. Nisam bila u stanju da sklonim stvari koje me podsećaju na njeno prisustvo, mačji toalet je bio prazan a njene igračke su ležale nepokretne i beživotne na sve strane. Nedostaje mi. Deo mene je i dalje u šoku zbog gubitka koji osećam bez moje voljene prijateljice, ali deo mene zna da, poput mene, i ona ima potrebu da se oseća slobodnom.

Nikada je nisam posedovala; mi smo odabrale jedna drugu.

Učinila sam sve da je razonodim za vreme boravka na brodu, ali kako su nas poslednjih meseci kišna sezona i pisanje moje knjige sve češće vezivali za jedrilicu, primećivala sam taj pogled u daljinu i dosadu u njenim očima. Možda je niz neprijatnosti koji se desio toga dana na ostrvcu bio sudbonosan? Koliko god želela da je ponovo vidim, jedan deo mene misli da joj je verovatno bolje u novom životu na kopnu.
Njen neukrotivi duh će uvek ostati sa mnom. Ipak, verujem da je prava ljubav želeti onom drugom ono što oni iskreno žele za sebe.

Amelija mačka na brodu


Uživanje na suncu

Budi slobodna Amelija Tropska mačko… Želim ti beskrajne nove avanture, pun stomak, nove ruke pune ljubavi koje će te milovati, i život neprekidnog uzbudljivog lova za koji znam da održava plamen vatre u tvom srcu mačje boginje.

.
.
.
43 dana kasnije...Drugi deo priče o "tropskoj mački"...

Amelija se pojavila nedelju dana nakon što sam na svoj blog postavila tekst u kome sam se oprostila sa njom! Ironija je koliko često, baš kada prestanemo da se trudimo da kontrolišemo stvari, prihvatimo ih i predamo se Univerzumu... dođu lepa iznenađenja! Bila sam van sebe od oduševljenja kada me pozvao menadžer prenoćišta na ostrvcu, sa vešću da se Amelija prethodno veče pojavila živa i zdrava, žedna i spremna za maženje.

Bila je u prirodi "sama" čak 42 dana!!!

Mačka Amelija kraljica džungle


Van sebe sam pojurila na ostrvce tog popodneva. Kada sam je videla po prvi put nakon svog tog vremena, dotrčala je do mene, trljala mi se uz noge, i pričala mi svakakve mačje priče! I dalje nisam mogla da verujem da je stvarno ponovo vidim. Praznina koju sam osećala od kako je nije bilo nestala je u trenutku. Mada, i dalje nisam bila sigurna oko toga da li da je ponesem na brod. Mislila sam da joj je možda bolje tu, kod pansiona gde bi mogla sa uživanjem da pomaže u hvatanju pacova i da vodi "normalniji" mačji život. Ali, kada sam htela da krenem, pratila me skroz do male marine. Ušla sam u čamac, pogledala je i pitala je da li želi da se vrati svojoj kući.

Povratak kući mačke Amelije

Pogledala me je za trenutak, i nonšalantno ušla u gumenjak…

Od njenog povratka, naš odnos se malo promenio. Više je poštujem i ozbiljnije shvatam njene potrebe. Obećala sam joj da ćemo kampovati na obali češće, prijatelj mi je pomogao da napravim mali sto u šumi gde mogu da radim na svojoj knjizi, a moja Tropicat može da se penje po drveću i juri piliće! Što joj dajem više slobode, kao da mi sve više veruje. I dalje me prati svuda po brdima i u šetnjama po plaži. Ako sam strpljiva i pustim je da stvari radi na svoj mačji način, ona uvek na kraju uskoči pravo u čamac kada je vreme da idemo kući.

Sve je moguće a istinska ljubav uvek pobeđuje!

Mačka Amelija i Liz na jedrilici Swell

 


Liz je surferka, avanturista i ljubiteljka prirode. 2006. godine je krenula iz Kalifornije na svojoj 12 metarskoj jedrilici "Swell", sagrađenoj 1966. godine. Životna želja joj je da istražuje dobra mesta sa talasima za surfovanje. Od tada je oplovila veliki deo južne hemisfere, prešla preko 18000 nautičkih milja, upoznala brojne nove prijatelje i svoju stalnu partnerku u putovanjima, mačku Ameliju.

Njen blog možete pratiti na adresi: swellvoyage.com

Amelija Erhart avijatičarka*** Amelia Earhart (1897-1937) bila je američka avijatičarka poznata po brojnim rekordima u avijaciji, i prva žena koja je sama preletela Atlantik.

Izgubila je život iznad Pacifika u jednom od pokušaja letenja oko Zemlje.

Prijatelji ZDRAVE MACE

Prijavite se na Zdrava maca info

Error : Please select some lists in your AcyMailing module configuration for the field "Automatically subscribe to" and make sure the selected lists are enabled

Unesite svoj e-mail u polje ispod i mi ćemo vas redovno obaveštavati o svim novostima sa Zdrave mace! :)

Kontakt info

  • +381 63 273 121